 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
|
kkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkk |
|
priča treća
FRANJEVAČKA BAŠTINA
Franjevačka prisutnost na
vukovarskom se području može pratiti još od srednjeg vijeka, ali je svoj
procvat doživjela u 18. stoljeću kada je u gradu sagrađen veliki barokni
samostan s crkvom sv. Filipa i Jakova. Franjevci su na prostoru Slavonije
i Srijema u 18. stoljeću odigrali važnu ulogu u oblikovanju domaćeg
građanstva. Značaj samostana porastao je nakon 1754. godine kada je fra
Josip Janković u Vukovar donio tijelo svetog Bone, koji od tada postaje
utočište molitava brojnih vukovarskih i srijemskih katolika.
Kao fakultetski obrazovane
osobe franjevci su u 18. stoljeću bili važni članovi intelektualne elite
Vukovara. U nedostatku obrazovanih liječnika i ljekarnika neki su se
redovnici u Vukovaru, poput fra Petra Dombaja Saboljevića, posvetili i
tome poslu. Vukovarski franjevački samostan bio je i mjesto u kojem je u
Vukovaru započelo visoko školstvo. Naime, od 1733. godine u tom je
samostanu započeo filozofski studij, a od 1803. i teološki studij kroz
koji su prošle brojne generacije slavonskih franjevaca.
Veliku većinu katolika u
gradu su činili Hrvati, ali su uslijed naglog doseljavanja brojnih
Nijemaca franjevci odlučili za njih osigurali duhovnu skrb na njemačkom
jeziku, pa je već 1730. godine u vukovarskom samostanu boravio franjevac
Paškal König, „njemački propovjednik“. Općenito je na prostoru Ugarske i
Trojedne Kraljevine u 18. stoljeću vladala velika jezična tolerancija, pa
su crkvene, gradske i županijske vlasti osiguravale vjersku i upravnu
službu na jezicima svih značajnijih etničkih zajednica koje su živjele na
njihovom području.
Svojim radom franjevci su
ostvarili temelje kulturno-prosvjetnog života vukovarskih katolika, a i
danas veliku gradsku vrijednost predstavlja njihova bogata samostanska
knjižnicu.
|
|
 |
 |
 |
 |
|
|
|