priča deseta
LAVOSLAV
(LEOPOLD) RUŽIČKA(Vukovar,
13. rujna 1887. – Mammern u Švicarskoj, 26. rujna 1976)
Lavoslavov
otac Stjepan Ružička bio je češkog porijekla, a majka Ljubica (Amalija)
Sever iz domaće hrvatske obitelji. Stjepan Ružička je bio po zanimanju
bačvar, iz obitelji obrtnika i poljoprivrednika u kojoj nije bilo
fakultetski obrazovanih ljudi. Umro je kada je Lavoslav imao svega
četiri godine, ali je njegova majka ipak uspjela naći sredstva za
Lavoslavovo školovanje. Nakon gimnazije, koju je završio u Osijeku,
Lavoslav odlazi na Visoku tehničku školu u Karlsruheu gdje studira
kemiju. Tu ga je uočio profesor Hermann Staudinger, s kojim odlazi u
Zürich kao asistent. Godine
1939. Ružička zajedno s Adolfom Butendantom dobiva Nobelovu nagradu za
kemiju i tako postaje prvi hrvatski nobelovac. Ružička je djelomično
zaslužan i za drugu hrvatsku Nobelovu nagradu jer je 1942. u Zürich
pozvao Vladimira Preloga, koji je 1975. također dobio Nobelovu nagradu
za kemiju. Godine 1977. u rodnoj kući u Vukovaru otvoren je muzej
Lavoslava Ružičke koji je potpuno devastiran u Domovinskom ratu 1991.
godine.
VUKOVAR GRAD SUSRETA KULTURA
Ovdje vam donosimo dvanaest crtica iz Vukovarske povijesti - priče o
životima ljudi i događajima koji su tu povijest "pisali".
Priče za kalendar prikupio je i
napisao dr. sc. Robert Skenderović povjesničar.Razglednice Vukovara za potrebe
kalendara ustupio je Muzej Slavonije - Osijek.Tiskanje kalendara financirao
je UNHCER sredstvima Kraljevine Nizozemske.