1994. godine, Inge Eidsvĺg, bivši ravnatelj Nansen Akademije, je posjetio Sarajevo koje je tada još uvijek bilo pod opsadom. Po svom povratku na Nansen Akademiju, osmislio je obrazovni program za studente s područja bivše Jugoslavije na Nansen Akademiji. Njegova je ideja bila da učesnici steknu relevantno obrazovanje i trening na području demokracije, ljudskih prava i nenasilnog rješavanja sukoba, koje ih treba pripremiti za izgradnju demokratskog društva u njihovoj domovini. Uz financijsku potporu Norveškog crvenog križa, Norveške crkvene pomoći te Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške, utemeljena je ideja Nansen Dijaloga. Prva radionica za 14 studenta iz Bosne i Hercegovine je održana u jesen 1995. U posljednjih osam godina, pod vodstvom Steinera Bryna, direktora projekta, u obrazovnom programu na Nansen Akademiji je učestvovalo više od 300 studenata.
Pokrenuta je i ideja o osnivanju Nansen Dijalog Centara na Balkanu. Prvi Nansen Dijalog Centar je osnovan 1997. godine u Prištini, no zbog ratnih zbivanja u to vrijeme u Jugoslaviji, Centar je prekinuo s radom 1999. godine. Iste godine, PRIO i Nansen Akademija su ponovo pokrenuli Nansen Dijalog Projekt i otvorena su dva nova centra, jedan u Beogradu i drugi u Skopju. 2000. godine su osnovani NDC Crna Gora, KIDS (Kosov@ Initiative for Democratic Society) u Prištini, i tri Centra u Bosni i Hercegovini - NDC Sarajevo, Banjaluka i Mostar. Kako se mreža širila, osnovana su još dva Centra - NDC Osijek i NC u Mitrovici (Kosovo). Svi Centri se fokusiraju na interetnički dijalog i mirovnu edukaciju putem seminara, radionica i sličnih aktivnosti, u kojima voditelji i učesnici rade na rješavanju/transformaciji sukoba, kao i na temama kao što su ljudska prava, demokracija, kulturni identitet, sloboda govora, jednakost spolova itd. Svaki Centar pokušava odgovoriti na potrebe sredine u kojoj djeluje, nastojeći doprinijeti izgradnji društva prema demokratskim principima.
Nansen Dijalog Projekt je najvećim dijelom financiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

(1861 - 1930) bio je norveški istraživac, naučnik, državnik i dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Kao istraživač, prošao je Grenland 1882. i ponovo 1886. godine. Njegova ekspedicija kroz Arktik (1893 - 1896) se ubraja u najveće istraživačke avanture svih vremena. Svojim brodom Fram je dosegao najsjeverniju točku Arktika.

Svoja istraživanja prekida 1905. godine kako bi zagovarao nezavisnosti Norveške od Švedske. Nakon raspada Unije, postaje norveški veleposlanik u Londonu do svibnja 1908. 1918. godine postaje predsjednikom norveškog izaslanstva u Ligi Naroda u Ženevi. Prvi veći zadatak kojemu se Nansen uspješno posvetio je bio repatrijacija ratnih zarobljenika, problemu kojim se Liga Naroda počela baviti u proljeće 1920. Stanje ratnih zarobljenika u Sibiru je bilo očajno: na tisuće ih je umiralo od hladnoće i gladi. Zarobljenike je trebalo osloboditi prije zime 1920-1921. godine, jer je postojao opravdani strah da će u suprotnom većina zarobljenika umrijeti od gladi, hladnoće ili bolesti. U narednih godinu i po dana, Nansen je uspio vratiti u domovinu oko 450 000 bivših zarobljenika iz 26 zemalja, spašavajući ih na taj način od sigurne smrti.

Passeport Nansen

Glad koja je harala u Europi od 1921. do 1923. godine je bila jedna od najvećih katastrofa u povijesti čovječanstva - u samo godinu i po dana umrlo je više od 30 milijuna ljudi. Nansen je pokrenuo humanitarni program protiv gladi, koji je prvotno bio predviđen za dva milijuna ruskih i ukrajinskih izbjeglica, ali je postepeno proširen na sve grupe i pojedince bez državljanstva u Europi.

1921 godine, Vijeće Lige Naroda, na poticaj Međunarodnog crvenog križa i drugih organizacija, osniva Visoko povjerenstvo za izbjeglice te stavlja Nansena da upravlja njime. Za apatride, koji su mu bili povjereni na brigu, Nansen je izdao Nansen Putovnicu, identifikacijski dokument, kojeg su s vremenom priznale 52 vlade svijeta. U devet godina rada Ureda, Nansen se brinuo o stotinama tisuća izbjeglica - Rusa, Turaka, Armenaca, Asiraca - koristeći metode koje će postati klasične: skrbništvo, repatrijacija, rehabilitacija, ponovno naseljavanje, emigracija, integracija.

Nansen Putovnica je omogućila milijunima ljudi da nadu svoj novi dom. Današnja izbjeglička putovnica je direktni potomak Nansen Putovnice, koju je i NDC Osijek preuzeo kao svoj vizualni identitet.

Kao priznanje za svoj rad s izbjeglicama i ljudima pogodenim glađu, Nobelovo povjerenstvo u Oslu je odlučilo dodijeliti Nansenu Nobelovu nagradu za mir 1922. godine.

Liga Naroda je 1931. godine otvorila Nansenov međunarodni ured za izbjeglice, koji je nastavio Nansenov rad. Ured je nagrađen Nobelovom nagradom za mir 1938. godine, kao priznanje za svoj trud i humanitarni rad u cijelom svijetu.